Upis u vrtić traje čitave godine i sprovodi se kroz prijavu i ispunjavanja upisnice i sklapanja ugovora. Dokumentacija potrebna za upis deteta:
S obzirom na to da je u većini slučajeva upis deteta u vrtić prvi put kada se dete odvaja od roditelja (najčešće majke) adaptacija je proces koji se vrlo pažljivo planira i sprovodi uz prisustvo roditelja i podršku vaspitača. Adaptacija je često praćena uz plač deteta koje sasvim prirodno reaguje na izlazak iz prijatne porodične atmosfere i ulazak u nepoznat kolektiv na koji mu je potrebno vreme da se privikne i upozna ga.
Pitanja koja najčešće muče roditelje su: da li njihovo dete plače, koliko dugo plače, da li se igra sa ostalom decom, kako će se uspavati bez prisustva majke (dojenja), da li odbija hranu i dr. Ono što je bitno je da roditelji budu svesni toga da je izvesna doza straha od odvajanja u potpunosti uobičajena i normalna jer je vezanost za porodicu u tom uzrastu razvojno uslovljena. Ona je pokazatelj zdrave reakcije deteta na nepoznato.
Samim tim veoma je važno da roditelji imaju poverenja u ustanovu u kojoj ostavljaju svoje dete i medicinske sestre/vaspitačice koje će najveći deo vremena provoditi sa njihovim detetom. One su stručno osposobljene za ovakve situacije i u poziciji su da objektivnije sagledaju čitavu situaciju i znaju koje korake u kom trenutku treba preduzeti. Zato je saradnja roditelja sa vaspitačicama i medicinskim sestrama od ključnog značaja za uspešnu adaptaciju deteta na kolektiv.
U stručnoj literaturi navode se tri osnovna tipa adaptacije deteta na kolektiv:
• LAKA ADAPTACIJA koja predstavlja normalnu reakciju deteta na promenu sredine, pre svega decu koja su uspostavila sigurnu i stabilnu emocionalnu vezu sa roditeljima. U tom slučaju promene ponašanja kod dece prolaze u roku od 10 do 15 dana i dete brzo prihvata novu sredinu i raduje se dolasku u nju
• ADAPTACIJA SREDNJE TEŽINE podrazumeva promenu ponašanja kod dece u periodu od mesec dana boravka u vrtiću, prilikom koje dete uporno odbija dolazak u kolektiv
• TEŠKA ADAPTACIJA se retko sreće u praksi. Pre svega se odnosi na decu kod koje se mogu zapaziti uporne i dugotrajne reakcije i poremećaji u ponašanju koji traju i po nekoliko meseci. U tom slučaju potrebno je timsko sagledavanje problema koje uključuje vaspitačicu/medicinsku sestru, roditelje i psihologa i zajedničko pronalaženje načina da se problem prevaziđe.
Ono što je bitno napomenuti je da se u praksi vrlo retko sreće teži oblik adaptacije i da se najčešće deca bez većih problema adaptiraju na kolektiv.
Saveti kako da se dete lakše adaptira na kolektiv:
Adaptacija u proseku traje pet radnih dana i najbolje je da se počne sa adaptacijom od početka nedelje.